Asertivna komunikacija kao preduvjet poslovnog i privatnog uspjeha

Svi smo se zasigurno sreli s pojmom asertivnosti barem jednom u životu, ako ništa, ta barem smo čuli za nju.

Što je zapravo asertivnost?
Asertivnost predstavlja zauzimanje za vlastita prava te izražavanje misli, osjećaja i uvjerenja na prikladan način, bez iskazivanja dominacije ili iskorištavanja drugih ljudi, nanošenja psihološke ili fizičke štete drugim ljudima.
(http://psihoskop.ffzg.unizg.hr/2017/03/26/asertivna-komunikacija-kako-se-izboriti-za-sebe-i-svoja-prava/).

Asertivna komunikacija podrazumijeva uživljavanje sugovornika u sadržaj razgovora, gledanje sugovornika u oči, aktivno slušanje sugovornika te poštivanje stajališta, želja, potreba sugovornika koje su drugačije od naših. Ta je vrsta komunikacije bitna kako u privatnoj, tako i u poslovnoj komunikaciji. Iako asertivna komunikacija ima mnogostruke prednosti za sve koji sudjeluju u komunikaciji, ona može također imati i određene nedostatke, a kao jedan od nedostataka svakako bi bio što se mora uložiti energija prvenstveno u kontrolu vlastitog ponašanja u smislu prihvaćanja različitih potreba, želja i stavova našeg sugovornika.

Asertivno se ponašanje nalazi između dvaju mogućih obrazaca ponašanja, točnije između pasivnog i agresivnog ponašanja. Drugim riječima, ono nastoji zadovoljiti potrebe drugih i vlastite potrebe pri čemu nijedna strana nije „zakinuta“.

Mogli bismo reći da asertivni stil komuniciranja uključuje pozitivne poruke, Ja rečenice, Kako da rečenice, tipične asertivne rečenice. To uključuje birane informacije koje izražavaju uvažavanje, poticanje na suradnju i usmjeravanje k rješenju. Što je situacija komunikacijski zahtjevnija, to je važnije kakve rečenice izgovaramo. Ukratko, može se reći da je asertivna komunikacija proces koji sadržava sljedeće etape: 1) pokazivanje razumijevanja za druge, 2) pokazivanje razumijevanja za sebe, 3) prijedlog rješenja i 4) provjera slaganja sugovornika s rješenjem.

Asertivnost je podjednako važna u privatnoj komunikaciji (s našim voljenima), ali i u poslovnoj (s našim suradnicima i poslovnim partnerima). Stoga je važno uspješno ovladati njome. Privatno, ali i poslovno, mi uvijek želimo nekoga uvjeriti u nešto, tj. da napravi nešto na način kako mi to želimo, a to je najčešće popriličan pothvat uzmemo li u obzir njihove želje, potrebe, osjećaje, stavove i sl. U asertivnoj komunikaciji bitna je dob, spol, razina obrazovanja, poznavanje proizvoda/teme, generacijska pripadnost, potrebe drugih, interesi publike, kao i energija publike. Drugim riječima, nije isto hoćete li pričati o primjerice iPadu petogodišnjoj djevojčici, jednom tinejdžeru ili devedestogodišnjaku.

Bitan je način na koji komunikator utječe na svoju publiku. O čemu ovisi hoćemo li uspješno utjecati na svoju publiku i pritom biti asertivni? Nekoliko je bitnih čimbenika, a to su:

Kredibilitet

Jako je bitno da je osoba koja govori o nekoj temi ujedno i ekspert za to područje. Nadalje, jako je bitno da je osoba koja nas uvjerava u nešto pouzdana. To znači da nam se osoba mora činiti poštenom i iskrenom kako bismo joj lakše povjerovali i, posljedično, postupili u skladu s njihovim očekivanjima. Jednako tako, iznimno je važno da osoba govori tečno, gleda sugovornika u oči i odaje dojam sigurne osobe. To je ono što gradi kredibilitet onoga koji uvjerava.

Privlačnost

Dokazano je da lijepi ljudi lakše „osvajaju“ publiku, odnosno lakše ih uvjeravaju u nešto. Argumenti, posebno oni emocionalno zasnovani, često su utjecajniji kada dolaze od lijepih ljudi.

Sličnost

Kada se radi o izboru koji se tiče osobnih vrijednosti, ukusa, načina života, najutjecajniji će biti slični komunikatori. Ta sličnost između govornika i sugovornika osnova je za dobar početak privatne i poslovne suradnje. Drugim riječima, na privatnoj razini obično se zaljubljujemo u one koji su nam slični po pitanju životnih stavova, vrijednosti i sl. Isto vrijedi i u poslovnom svijetu. Naime, rado ćemo surađivati s onima koji su nam sličniji u smislu radne etike, odnosa prema zaposlenicima i sl. nego s onima čiji je modus operandi posve drugačiji od našeg.

Sada ćemo pogledati tri vrste govora i usporediti ih:

1) Primjer „TI-govora”:
„Dalia, hoćeš li već jednom prestati pričati, ti si stvarno nekulturna!”

2) Primjer „MI-govora”:
„Mi svi znamo da je Dalia nekulturna i da nikad ne sluša dok drugi govore!”

3) Primjer „JA-govora”:
„Dalia, meni smeta kada mi upadaš u riječ, tada imam dojam da me ne poštuješ, a volio bih da me poslušaš, jer mi je važno tvoje mišljenje.”

Očito je da prvi primjer nije primjer asertivne, već agresivne komunikacije jer je to svojevrsno optuživanje sugovornika. Drugi pak primjer također nije primjer asertivne, već pasivne komunikacije u kojoj se ne izražava vlastito mišljenje i potreba, već je ta vlastita potreba nekako „neutralizirana“ tim oblikom izraženim 1. licem množine (Mi svi znamo....). Posljednji je primjer najbolji pokazatelj asertivne komunikacije jer su u njemu izražene vlastite potrebe, potrebe sugovornika kojeg se poziva na suradnju i tom će se vrstom komunikacije vjerojatno postići željeni cilj, a to je da Dalia počne slušati.

Sve u svemu, možemo zaključiti da je asertivna komunikacija od iznimne važnosti u današnjem svijetu, kako u privatnoj, tako i u poslovnoj sferi života. Na privatnoj razini, ona podrazumijeva bolje odnose s ukućanima, smanjeni broj konflikata, veće uvažavanje, razumijevanje i općenito skladne bračne i obiteljske odnose. Na poslovnoj razini, asertivna komunikacija znači bolju motiviranost djelatnika, a samim time i bolje rezultate tvrtke jer su svačije potrebe uvažene i do neke mjere zadovoljene. Možemo stoga reći da asertivnost podrazumijeva kompromis svih sudionika komunikacije.