Pisanje je sposobnost ljudi da se izraze pisanim putem. Ta sposobnost može imati dva moguća ruha – ili znate pisati i ono vam posve leži, ili vam pisanje ne leži i iziskuje puno energije. Nekim je ljudima velika tlaka kad moraju nešto staviti na papir, dok neki pak s lakoćom nešto sastave. Valja uzeti u obzir dva moguća aspekta gledanja na čin pisanja: a) bitan je samo sadržaj i b) bitan je samo način na koji je sadržaj uobličen. Je li vam draže kad vidite da je nešto tematski zanimljivo, ali vrvi pravopisnim greškama koje „bodu oči“ ili vam je pak draže kad nešto nije pretjerani izazov u smislu teme koju obrađuje, no napisano je pravopisno točno i u skladu sa standardnim jezikom?

Složit ćemo se da je jednako bitan i sadržaj i kvaliteta njegova oblikovanja, odnosno važno je da je tekst zanimljiv, ali i pravopisno točan te da nas ne naživcira zbog mogućih grešaka.

Osim klasičnih, antologijskih nedoumica koje vode do grešaka poput slijedeći nasuprot sljedeći, upotreba prijedloga s/sa, upotreba zamjenica koji/kojeg, pisanje negacije, deklinacije kratica, upotrebe gdje/kamo/kuda te deklinacije muških i ženskih imena, u nastavku vam donosimo još 5 učestalih nedoumica koje se zbog neznanja često pretvore u greške hrvatskoga jezika koje „bodu oči“.

1) zahvaliti se nasuprot zahvaliti

Počet ćemo s jednom greškom s kojom svi ponekad koketiramo, a riječ je o činu zahvaljivanja odnosno odbijanja. Naime, kažemo li nekome zahvaljujem se, mi smo nekoga odbili za nešto što su nam ponudili, no kažemo li zahvaljujem, tada smo rekli hvala. Sljedeći primjeri to najbolje pokazuju:

a) Trebate li prijevoz? Zahvaljujem se, no pješice ću kući.
b) Trebaš li pomoć u vrtu? Rado prihvaćam pomoć i zahvaljujem.

2) Nova godina nasuprot nova godina

Druga je greška na ovom popisu zanimljiva samo u vrijeme novogodišnjih blagdana. Prvoga siječnja svake godine svi mi privatno i/ili poslovno šaljemo poruke ili e-poštu našoj obitelji, prijateljima, poslovnim partnerima i suradnicima želeći im sve najbolje u novoj godini, a ne u Novoj godini. Dakako, može se poželjeti sve najbolje i u Novoj godini, no tada tim osobama želimo sve najbolje samo na taj dan, 1. siječnja, ali ne i ostatak godine. Nasuprot tome, ako nekome zaželimo sve najbolje u novoj godini, tada mislimo kroz cijelu godinu.

Doduše, mnogi se ne mogu odmaknuti od pisanja Nove velikim početnim slovom misleći da će tada ispasti nepismeni jer, ta valjda svi znaju da ako se Božić piše velikim početnim slovom, trebalo bi i novu godinu pisati na isti način. Kako bismo ih utješili, mogu pisati Novu velikim početnim slovom, ali tada moraju znati da čestitaju samo blagdan.

3) Futur I. glagola: radit ću nasuprot ću raditi

Ovo je još jedna od grešaka koje često možemo vidjeti i koje „bodu oči“. Pravilna tvorba Futura I. glagola tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva glagola kao što je to vidljivo u primjeru ću raditi, ćeš raditi, ćemo raditi i sl. Međutim, pravilo kaže da kad infinitiv dolazi prije pomoćnog glagola, tada se ispušta završno -i kao što je vidljivo u primjeru radit ću, radit ćeš, radit će...

Usporedimo sljedeće dvije rečenice kojima smo rekli isto, a istovremeno poštivali pravilo:

c) Večeras ću raditi dokasno.
d) Radit ću dokasno večeras.

4) pleonazmi

Sada dolazimo do jedne od jezičnih pojava koju vjerojatno svi koristimo ni ne sluteći da je pogrešna, a to su pleonazmi. Pleonazmi su riječi unutar nekog skupa riječi koje su redundantne ili zalihosne. Što to znači? To znači da na nepotreban način kažemo jedno te isto. To je jezična pojava koja je često toliko prijemčiva i u čiju se zamku lako može upasti. Pogledajmo sljedeće primjere:

e)
Posudio mi je oko dvjestotinjak kuna. NE
Posudio mi je oko dvjesto kuna. ili Posudio mi je dvjestotinjak kuna. DA

f)
U šumi se izgubio maleni dječačić. NE
U šumi se izgubio maleni dječak. ili U šumi se izgubio dječačić. DA

U primjeru e) zalihosno, odnosno nepotrebno je reći oko dvjestotinjak kuna kad se može dvjema riječima to isto reći – dvjestotinjak kuna. Stoga budimo jezično ekonomični i recimo neki sadržaj s manje riječi ako je to moguće. U primjeru f) također je nepotrebno dvaput „umanjiti“ dječaka, te je stoga bolje reći malenog dječaka ili jednostavnije, dječačića.

Pleonazam je i još jedna greška koja se često potkrade, a riječ je o oba nasuprot obadva. U našem je jeziku ustaljena upotreba obaju izraza, no pravilno je reći oba te bi ju zato trebalo tako koristiti.

Pleonazmi su jedna od onih jezičnih pojava koje često koristimo, ni ne sluteći da ne pišemo u duhu standardnoga jezika.

5) Internet nasuprot internet

Nadalje, postoje i one greške koje su rezultat pukog preslikavanja iz jednog jezika u drugi. Iako je u engleskom jeziku uobičajeno pisati Internet velikim početnim slovom, to nije slučaj i u hrvatskome jeziku jer je to jedinstvena mreža koja povezuje ljude diljem svijeta (opća imenica), a ne naziv neke konkretne tvrtke. Stoga, iako je riječ stranoga podrijetla (anglizam), nema potrebe primjenjivati pravopis engleskoga jezika u hrvatskome. Različitost jezika predstavlja svo bogatstvo ovoga svijeta te se ta različitost treba njegovati u obliku poštivanja svih pravila nekoga jezika.

Možemo zaključiti da sve greške „bodu oči“ i da bi se trebalo pripaziti da ih se ne koristi, pogotovo u poslovnoj komunikaciji u kojoj pismenost ponekad može biti odraz dobre aktualne ili buduće poslovne suradnje. Stoga, dobro promislimo prije nego što krenemo „bosti ljude u oči“ svojim pisanjem. Zahvaljujemo na Vašoj pažnji i do skorog čitanja.