Svi smo se nebrojeno mnogo puta susreli s izrazom PR, PR stručnjak, dobar PR, negativan PR i sl. No, što zapravo znači PR? PR je skraćena inačica engleskih riječi Public Relations što bi se na hrvatski prevelo kao odnosi s javnošću. U prvom redu odnosi s javnošću podrazumijevaju dvosmjernu komunikaciju na relaciji organizacije i njezine unutarnje i vanjske javnosti te kako to utječe na uspjeh organizacije. Drugim riječima, odnosi s javnošću obuhvaćaju jedan jako široki spektar djelatnosti, a to su sljedeće: interna komunikacija, komunikacija i rad s menadžmentom, stvaranje publiciteta, sponzorstva i donacije, oglašavanje, istraživanja (tržišta), priprema i publikacija mrežne stranice, odnosi s organima lokalne, regionalne i nacionalne vlasti, lobiranje, odnosi s investitorima, krizna komunikacija, javno istupanje i odnosi s medijima. Kao što vidite, područje odnosa s javnošću jedno je jako šaroliko područje koje se često banalizira i shvaća olako.

Ciljevi odnosa s javnošću uključuju stvaranje ugleda organizacije, stvaranje povjerenja u organizaciju i njene proizvode, stvaranje i/ili poboljšanje imidža čelnih ljudi u organizaciji, podizanje interesa u organizaciju i njene proizvode i/ili usluge, izgradnja prestiža u usporedbi s konkurencijom, stvaranje povoljne korporativne klime, promjena negativnih stavova javnosti o organizaciji, njenim čelnim ljudima ili proizvodima i uslugama, pretvaranje nepoznatog u poznato, itd.

Tri su polazne točke (aspekta) relevantne za PR, a to su način na koji vidimo sebe (tada govorimo o identitetu), način na koji nas drugi vide (tada govorimo o imidžu) i iskustvo koje drugi imaju u radu s nama (tada govorimo o reputaciji). Može se dakle reći, da iako nismo svi u PR-u, svi gradimo svoj identitet, njegujemo određeni imidž i imamo određenu reputaciju.

Štoviše, mogli bismo ukratko reći da je PR svojevrsno “prodavanje priče” s ciljem da nekoga uvjerimo u nešto (prodamo neki proizvod i/ili uslugu). Priča ima važnost u ljudskoj psihi zbog donošenja odluka te je iznimno važna u poslovnom (a još više političkom) svijetu koji je utemeljen na priči. Iz tog se razloga često kaže da političari ljudima “prodaju priču” kako bi si kupili jeftine bodove, odnosno kako bi ostali na vlasti. Dakle, kao što vidite iz dosad navedenoga, PR je svuda oko nas u vidu pričanja priča koje imaju svoju svrhu. Priča mora biti istinita, mora doći do srca slušatelja kako bismo nekoga uvjerili u nešto, odnosno “prodali priču”. Prilikom pričanja, odnosno “prodavanja” priče ključna je nečija elokventnost i sposobnost uspješnog promoviranja organizacije, osobe, proizvoda ili usluge, boja glasa, ali i neverbalni znaci komunikacije poput gledanja u oči, čvrstog rukovanja, posture tijela (ako smo zgrbljeni i “uvučeni u sebe”, odajemo dojam nesigurne osobe, a kao takvi ne možemo dobro promovirati nešto i/ili prodati proizvod/uslugu) i sl.

Osim toga, više je nego očita važnost jezika u odnosima s javnošću jer odnosi s javnošću podrazumijevaju, kao što smo rekli, dvosmjernu komunikaciju pa je u tom smislu jezik od iznimne važnosti. Ipak, valja reći i to da komunikacija može katkad biti i bez teksta jer slika može biti medij putem kojega želimo nešto iskomunicirati (a svi jako dobro znamo onu staru izreku: Slika vrijedi tisuću riječi!), nešto promovirati i sl.

Dobar stručnjak iz odnosa s javnošću (tzv. PR stručnjak) mora biti izvrstan komunikator, a to znači da mora:

  • pažljivo slušati svog sugovornika kako bi dobro postavio projektni zadatak
  • imati osnove pristojnosti (pozdraviti, gledati sugovornika u oči, čvrsto se rukovati…)
  • uvažavati želje i potrebe onoga koji treba naše usluge
  • znati prezentirati i lijepo se izražavati (ne samo biti elokventan, već biti pismen)
  • znati da su najveća vrijednost neke organizacije/tvrtke njeni ljudi i njihova znanja i vještine te poticati dobru internu komunikaciju organizacije/tvrtke
  • znati ispričati (ali i “prodati” priču) i pritom postići željeni cilj
  • biti upućen u tržište rada i poznavati konkurenciju kako bi što bolje odradio posao za klijenta
  • mora imati razvijene komunikacijske, istraživačke i prezentacijske sposobnosti
  • biti poznavatelj i korisnik društvenih mreža jer one su sredstvo promoviranja nekog proizvoda/usluge.

Dobar PR stručnjak zna da, koliko god da je jezik bitan u području odnosa s javnošću, ponekad je bitnije “držati jezik za zubima” i ne reći sve što bismo inače rekli. To znači da je emocionalna inteligencija, kao i interpersonalna jako bitna za područje odnosa s javnošću. “Čitati” ljude, imati razvijenu empatiju te biti sposoban razumjeti tuđe želje i potrebe jedna je od osnovnih premisa za ulazak u područje odnosa s javnošću, a to, naravno, ide rame uz rame s lijepim izražavanjem.

Danas su odnosi s javnošću postali bitna stavka u ozbiljnom poslovnom svijetu, a lijepo jezično izražavanje jedan je od preduvjeta uspješno obavljenog posla u području odnosa s javnošću.

O važnosti odnosa s javnošću Daniel J. Boorstin (povjesničar, profesor, odvjetnik i pisac) kaže sljedeće:

Neki se rađaju veliki,
neki postaju veliki,
a neki zaposle stručnjake
za odnose s javnošću.

Kako bismo bili dobri u odnosima s javnošću, potrebno je puno raditi na sebi, ali u prvom redu, puno čitati i raditi na svojoj pismenosti jer time šaljemo poruku da smo dovoljno ozbiljni i imamo kredibiliteta da pomognemo onima koji žele naše usluge.