Živimo u svijetu u kojem se sve svodi na dobro obavljen posao i dobru zaradu. Profit je često misao vodilja svih u poduzetničkim vodama jer se smatra da ako je posao donio zaradu, posao je dobro obavljen. Je li to jedini kriterij koji znači da se posao dobro radi? Uzima li se u obzir zadovoljstvo djelatnika, njihovo radno vrijeme, slobodni dan, razni poticaji kojima bi se djelatnike motiviralo na bolju učinkovitost na poslu i sl.? A što je pak s pismenošću?

Naime, danas se dobar dio posla odvija preko interneta, točnije pismenom korespondencijom u obliku elektroničke pošte (e-mail) i sadržaji te elektroničke pošte često su odličnim pokazateljem nečije profesionalnosti. Što to točno znači? To znači da će netko ostaviti bolji i profesionalniji dojam ako je pismen, ako oslovljava svoje partnere i potencijalne poslovne suradnike s poštovanjem (npr. Poštovani/a, Vam, Vas i sl.), ako sadržaj njihove e-pošte ima glavu i rep. Mogli bismo reći da je pismenost zaista conditio sine qua non u ozbiljnoj poslovnoj komunikaciji jer svojom pismenošću mi šaljemo sljedeću poruku našim suradnicima:

  • poštujem te kao suradnika
  • cijenim te dovoljno da ti kažem što želim od tebe
  • molim te za pomoć
  • nudim poslovno rješenje na obostrano zadovoljstvo
  • molim te za mišljenje o tome
  • srdačno ti zahvaljujem i pozdravljam te.

Ako imamo sve te stavke u sadržaju e-pošte i pritom nemamo nijednu pravopisnu i/ili gramatičku grešku, tada smo poslali jasnu poruku i, što je još bitnije, poslali poruku da smo ozbiljni i profesionalni.

Međutim, valja reći kako postoji mnogo grešaka koje valja svakako izbjegavati jer nas “odaju” i šalju krivu poruku. Donosimo nekoliko grešaka koje zaista smetaju iole pismenoj osobi, bavila se ona nekim ozbiljnim poslom ili ne, a to su:

  • glagolski prilog slijedeći i glagolski pridjev sljedeći
    Slijedeći njen miris, pas pronađe djevojčicu.
    Sljedećeg jutra osjećala je glavobolju.
  • upotreba prijedloga s i sa
    sa     se pojavljuje ispred riječi koje počinju sa s, z, š, ž (sa žabom, sa sredstvom, sa Zoranom i sl.) te nekih teže izgovorljivih riječi koje počinju sa suglasničkim skupom poput (sa psom, sa mnom), a s ispred svih ostalih riječi (s tobom, s njom, s Teom i sl.)
  • pisanje datuma i mjesta
    Ovo je jedna od grešaka koja se zaista mora izbjeći u ozbiljnoj poslovnoj komunikaciji jer svaki službeni dokument, ugovor, poslovna e-pošta i sl. sadržava datum na kraju i stoga ga je važno znati pravilno pisati. Uzmimo primjerice datum 27.1.2016. To bismo napisali na sljedeći način: 27. siječnja 2016. Dakle, datum se uvijek piše tako da zamislimo sljedeće riječi (koje se ne pišu, ali mi si ih u glavi pročitamo): (dana) 27. (mjeseca) siječnja 2016. (godine). Kad tome dodamo i mjesto, tada možemo to pisati na dva načina: U Osijeku 27. siječnja 2016. ili 27. siječnja 2016, Osijek.
  • je li nasuprot da li
    Mnogi često griješe postavljajući pitanje tako da počnu s Da li…? Pravilno je reći Je li, a oblik Da li izbjegavati. Usporedimo sljedeća dva pitanja:
    Je li on zaboravio kišobran?
    Da li je on zaboravio kišobran?
    Pravilno je napisano prvo pitanje zato što pravilo nalaže da se predikat ili dio predikata stavlja na prvo mjesto. U slučaju prvog pitanja predikat je zaboravio je pa zato pitanje mora početi s Je jer je to dio predikata, a ne s Da koji je veznik kao u slučaju drugog pitanja.
  • hvala lijepo nasuprot hvala lijepa
    Riječ hvala imenica je ženskoga roda te bi se kao takva trebala koristiti uz pridjev lijepa jer imenica i pridjev moraju biti usklađeni u rodu, broju i padežu.

Osim navedenih, postoje i mnoge druge greške koje jednostavno treba izbjegavati ako želimo ostaviti dojam poslovnosti (o tome pročitajte više ovdje…).

Kada se govori o pismenosti, u prilog tome ide i činjenica da je UNESCO 1967. godine ustanovio Dan pismenosti koji se svake godine obilježava 8. rujna s ciljem da se osvijesti važnost opismenjavanja mladih i odraslih.

Zabrinjava podatak da u svijetu trenutno ima oko 774 milijuna nepismenih osoba ili 16 % stanovništva starijeg od 15 godina, što znači da je svaka deveta osoba nepismena. Što zapravo podrazumijeva pismenost? Pismenost podrazumijeva sposobnost čitanja i pisanja. U teoriji bi se moglo reći da svatko zna pisati, ali pisati pravilno i razumljivo, to je vještina koja se treba “brusiti”, a jednom izbrušena, može nam donijeti brojne dobrobiti na poslovnom planu.

Valja reći kako postoji i druga strana medalje kada je u pitanju pismenost, a to je nepismenost pismenih i obrazovanih ljudi. Uzrok toj činjenici može se naći u tehnološkom razvoju čovječanstva. Naime, danas gotovo svi imamo i intenzivno koristimo računala, ali i brojne druge tehnološke “igračke” poput mobitela i sl., a oni nam jesu uvelike olakšali život, ali nas i vratili korak unatrag u smislu pismenosti. Razlog tome je što mnogi danas ne znaju razlikovati ni pravilno upotrebljavati dijakritičke znakove č, ć, š, ž. Osim toga, tu je i česta (zlo)upotreba smajlića kojima se šalje određena poruka pa se ne mora pisati tekstualni sadržaj. Drugim riječima, svako izbjegavanje pisanja i vježbanja pisanja dugoročno je loše jer vodi ka nepismenosti ljudi, čak i onih visokoobrazovanih i to je poražavajući podatak na kojem se treba raditi, a to počinje od najranije dobi. To znači da se djeci treba od malih nogu ograničavati vrijeme pred ekranom i što kasnije im nabaviti mobitele, tablete i sl. kako ne bismo imali tako čest problem u školama, a to je da djeca ne znaju držati olovku koja je na neki način preduvjet pismenosti.

Pismenost je jako važna, a to potvrđuje i sljedeći citat:

Pismenost nije, kako se to smatra u našim školama, DIO obrazovanja. TO JE obrazovanje. To je istovremeno sposobnost I sklonost uma da pronađe znanje, da slijedi razumijevanje i iz znanja i razumijevanja, a ne iz primljenih stavova i vrijednosti ili emocionalnih odgovora, koliko god bili vrijedni, da donosi sudove.
(Richard Mitchell, profesor kibernetike)

To posebno vrijedi na profesionalnoj razini nečijeg života, odnosno u poslovnoj komunikaciji i zato je potrebno jako paziti što i kako pišemo.